Nevidljivi strip (10)

Nevidljivi strip, 13. siječnja 2016.

Nevidljivi strip (10)

"Nacrtao sam puuuno nevidljivih stripova", rekao je Niko Barun u komentaru prošle kolumne i to prstom u pekmez pogađa meni neprotumačivu neobičnost hrvatske scene. Niko Barun, naime, nije alternativa; on je crtao za najveće novine, najposjećenije strip portale, dječje i popularnoznanstvene časopise te edukativne brošure, crtao je grotesku s ove strane dopadljivosti, ali je ostao s onu stranu nevidljivosti. Globalno gledano, dječji i humoristički stripovi nisu oni koji pobiru nagrade, ali se čitaju, dok se humor u Hrvata, osim dnevnopolitičkog, tretira kao dijete s Downovim sindromom: drago je, ali ne vežimo se jer će brzo umrijeti.

 

Što, onda, s autorima koji bi htjeli raditi humor? Što s genijem Darija Kukića ili neospornim crtačkim darom "onoga koji je radio s Kukićem", kako ga je opisao čovjek koji mi je dao deveti broj SUPIJA (2009.) kad se nije mogao sjetiti imena - s Dinkom Kumanovićem? A ništa ... pušta ih se da crtaju svoje usred totalne suše interesa.

Nisu, da se razumijemo, uvijek u pitanju remekdjela. Spomenuti SUPI, magazinčić za djecu koja lete Croatia Airlinesom, na svojih osam stranica stripa ima nekoliko dobrih vizualnih šala dok je priča, tja, reklama, ali u spomenutoj pustinji čudo je da je i to postojalo. Znam da živimo sred Alan Forda, ali zašto je vedrina nevidljiva? (C.Q.)

***

Ovim nastavkom završava serija tekstova o nevidljivim stripovima. Od idućeg tjedna kreće nova rubrika: NjihovStrip! A na fotografiji, uz SUPIJA, zapazite i prve dvije MojStrip brošurice koje su se dijelile na okupljanju u Strip Forumu, ali pored kojih je dosta posjetitelja prošlo kao da su - nevidljive.

Cecile Quintal

Podijeli s prijateljima

Vaši komentari i mišljenja

comments powered by Disqus