Jayu Hosleru je kod nas objavljen jedan album – njegov treći – onaj gdje se udružio s nebraćom Cannon kako bi pokušao nemoguće: teoriju o evoluciji ispričati točno i razumljivo. Podbacio je, dakako, ali zato su mu prethodna dva mučenički vlastoručno crtana albuma, kako se to danas lijepo kaže, preodlična.

Sandwalk Adventures uspješno je miješao Darwinovu biografiju s kvazikreacionističkim mitovima, ali sam ga čitao tako davno da se sad sjećam samo kako sam razbijao glavu neprevodivošću nekih igara riječima, što je posebno zeznuto kad Hosler – nerdonja znanstvenički samo takav – voli kalamburom završiti poglavlje ili knjigu, pa bi preskakanje istog bilo kakanje po autorovoj namjeri.

Clan Apis, pak, njegov nastupni samizdat album, mi je dugo izmicao (jerbo je samizdat), ali mi je napokon pao u ruke i oduševio me. Štoviše, rasplakao. Iako sam čitao Bonselsa kao mali! Clan Apis je strip o životu jedne pčele (pri čemu se u pojedinim kadrovima vidi od jedne do milijun pčela, svih istih, oljuđenih karakterom no ne i crtežom), edukativan, ali – nevjerojatno – i zabavan. Duhovit je, pametan, a ono što sam rekao da me rasplakao? Lagao sam. Rasplakao me – dvaput!

Naravno, ima zaribanih igara riječima na osjetljivim mjestima i alternativan crtež tako da je pitanje hoćemo li prijevod ikad dočekati, ali ako se na knjigu slučajno spotaknete – ne propustite.